Croatica et Slavica Iadertina, Zadar, 2016 UDK 821.163.42 Truhelka, J.-93-32.09 Izvorni znanstveni članak Primljen: 28. 6. 2016. Prihvaćen za tisak: 2. 12. 2016. Katarina Ivon Sveučilište u Zadru Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja Ulica dr. Franje Tuđmana 24i, HR – 23000 Zadar kivon@unizd.hr Prostori djetinjstva ili djetinjstvo prostora (prostorni imaginarij u trilogiji "Zlatni danci" Jagode Truhelke) U radu se analizira prostorni imaginarij trilogije Zlatni danci Jagode Truhelke. Autorica polazi od pretpostavke kako prostor u trilogiji nosi simboličko značenje, odnosno s obzirom na autobiografsku dimenziju diskursa trilogija nudi jedinstven (subjektivan) doživljaj prostora s nizom spacijalnih jedinica snažnoga značenjskog potencijala. Naglasak je na analizi interakcije likova s prostorima kojima se kreću, što ujedno čini i sam narativni okvir trilogije. Prostor u trilogiji nosi i etičke implikacije, što se potvrđuje ponuđenom strukturom obiteljske kuće. U prostor kuće djetinjstva autorica je u potpunosti uspjela utisnuti svoju "sliku svijeta" temeljenu na obiteljskom skladu, skromnosti, redu i međusobnom poštivanju te snažnom vjerskom i domoljubnom osjećaju. Ključne riječi: prostorni imaginarij, Zlatni danci, Jagoda Truhelka, etička komponenta, narativna struktura, hrvatska dječja književnost Uvod Naslovni hijazam upućuje na dvije temeljne odrednice trilogije Zlatni danci Jagode Truhelke te ističe značajnu simbiozu i uvjetovanje dvaju pojmova, odnosno činjenicu da je djetinjstvo koje proza prikazuje u potpunosti određeno prostornom komponentom te prostor kao takav nosi snažan biljeg jednoga konkretnog djetinjstva, pritom u potpunosti uvažavajući Bahtinovu tezu (1989) o snažnoj sprezi prostora i vremena. Pripisujemo to i autobiografskoj komponenti trilogije koja svoju naraciju temelji na prisjećanju/nostalgiji za prošlim vremenima te se kao uporišne točke, odnosno integracijski elementi pojavljuju određene prostorne jedinice (Zoran 1984) koje su određene djelovanjem likova u naraciji. Tome pridodajemo i misao Andrijane Kos-Lajtman u knjizi Autobiografski diskurs djetinjstva (2011) kako za bilo koju inačicu autobiografzma u dječjoj književnosti možemo koristiti sintagmu "kronotop djetinjstva". Autorica navodi kako totalitet djetinjstva ne podrazumijeva samo dimenziju vremena, već i prostorno određenje. "Sva djetinjstva uronjena su