1 Revolucija i spilja: Arendt, Foucault i Badiou o Platonu 1 Krešimir Petković 2 Sažetak U radu se raspravlja o političkim implikacijama poimanja istine Hanne Arendt, Michela Foucaulta i Alaina Badioua uz referiranje na Platonovu alegoriju o spilji i Heideggerovo tumačenje iste. Arendt suprotstavlja nepromjenjivost istinitog političkom ratu s činjenicama i istinitim, Foucaultovo poimanje režima istine i različitih aleturgija kao procedura ustanovljavanj a istine u konačnici ostaje prešutno realističnim dok Badiou zastupa političku teoriju istine kao revolucionarne volje koja beskompromisno mijenja postojeće. Unatoč ambivalentnosti njihovih angažmana i konkretnih prosudbi, procjena njihovih načelnih pozici ja koje proizlaze iz njihova teoretiziranja o istini nije upitna te se može povezati s dvjema različitim hrabrostima: hrabrosti istine činjenica nasuprot politici i hrabrošću političke istine nasuprot činjenicama. Autor u prvi tabor ubraja Arendt i Foucaulta kao učitelje političkog mišljenja prikladnije za vrijeme tiranije nasuprot Badiouu kao predstavniku drugog tabora, ideologu političkog gnosticizma koji u političkoj praksi može voditi jakobinskim metodama. Dok hrabrost istine vodi pareziji kao političkom činu bacanja istine u lice politici tiranije, drugo ime političke istine je ideologija. Ona ograničava služenje subjekta vlastitim razumom, a s njom povezanu hrabrost nemoguće je razlučiti od fanatizma subjekta koji ne može znati da je izašao iz spilje. Ključne riječi: Arendt, Foucault, Badiou, Platon, Heidegger, alegorija o spilji, istina, ideologija, politika Uvod: troje autora u potrazi za istinom Hannu Arendt, Michela Foucaulta i Alaina Badioua, angažirane javne intelektualce, povezuje refleksija o različitim povijesnim revolucijama i prevratima. Bogatstvo njihova opusa, zatrpanog slojevima epistemološke i političke egzegeze, dovoljno je da naslov učini pretencioznim. Ako im se pridruži Platon, filozof kojemu i njegov oštar politički kritičar Karl Popper priznaje status najdubljeg i najgenijalnijeg od svih filozofa – uostalom, cijelu tradiciju zapadne filozofije A. N. Whitehead je nazvao nizom bilješki na Platonovo djelo – situacija se čini gotovo beznadnom. Izlaza ipak ima. Da bi se ispetljali iz labirinta podzemne pećine moramo za početak u nju hrabro ući: ključ naslova leži upravo u spomenutoj spilji, u Platonovoj najpoznatijoj i stalno iznova tumačenoj prispodobi o uzdizanju duše čija se ravnoteža reflektira u idealnom uređenju polisa. Ako je ulog politički, njegovo rješenje je epistemološko. Uspjeh revolucije ne ovisi samo o volji, nego o istini. Sve troje autora bavilo se jednim od najvažnijih pojmova za politiku – istinom, onime o čemu Pilat pita Krista, u evanđeljima i Bulgakovljevu romanu. Platonov filozof istinu pak spoznaje u zahtjevnom procesu transformacije subjekta koji ne zahtijeva metapovijesnu figuru spasitelja, da bi se zatim vratio u politički kolektiv okovan iluzijama, no čije djelovanje nema ništa manje stvarne posljedice, kako 1 Ovaj esej, napisan na osnovi izlaganja održanog u nedjelju 26. 9. 2021. na 15. saboru politikologa na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, prethodno je objavljen u Europskom glasniku 26/2021. Ovoj je verziji, uz manje izmjene i dorade, pridodan prigodan sažetak. 2 Izvanredni profesor političke teorije i javnih politika na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. E- mail: kresimir.petkovic@fpzg.hr