VETERINARSKA STANICA 42 (4), 2011. AKTUALNA TEMA 305 Escherichia coli - opomena sustavu kontrole sigurnosti hrane Andrea Humski Dr. sc. Andrea HUMSKI, dr. med. vet., znanstvena savjetnica, Hrvatski veterinarski institut, Zagreb Bakteriska vrsta Escherichia coli (E. coli) dio je normalne crievne mikrofore sisavaca i drugih kralješnjaka, prisutna u većem broju u mesoždera i sveždera, negoli u biljoždera. Redovito obitava u debelom crievu i distalnom dielu tankog crieva i obično je bezopasna. U okoliš dospieva putem ljudskog i životinjskog fecesa te kontaminira tlo, vode i različite predmete, gdje može preživjeti nekoliko tjedana pa i mjeseci. Patogenost pojedinog soja E. coli određena je različitim virulenciskim čimbenicima od kojih posebno diagnostičko značenje imaju površinski antigeni, i sposobnost tvorbe toksina. Navedenih antigena ima mnogo i u strukturi pojedinog soja E. coli ne moraju biti zastupljeni svi antigeni pa u prirodi postoji velik broj različitih kombinacia, odnosno serotipova. Do sada je identifcirano njih više od 700, a pretpostavlja se da je konačni broj veći od 100.000. Broj učestalo izdvojenih patogenih serotipova je ograničen, a prema patološkim stanjima koja uzrokuju moguće ih je podieliti u dvie osnovne skupine: serotipovi izdvojeni tiekom intestinalnih (diarealnih) bolesti i oni izdvojeni tiekom ekstraintestinalnih bolesti. Dok su serotipovi uzročnici intestinalnih bolesti uglavnom vrsno specifčni i nisu stanovnici normalne crievne mikrofore, serotipovi koji uzrokuju ekstraintestinalne bolesti su uspješni kolonizatori intestinalnog sustava koji pod određenim uvjetima uspievaju invadirati druga tkiva domaćina. Serotipovi E. coli koji uzrokuju intestinalne bolesti klasifcirani su prema specifčnostima u patogenezi, a među njima se ističe skupina koju karakterizira stvaranje snažnih citotoksina koji inhibiraju sintezu proteina u eukariotskim stanicama. Te se toksine uobičajeno naziva verotoksinima (VT) zbog njihove aktivnosti na Vero stanicama, ili Shiga toksinima (STX), zbog njihove sličnosti s toksinima bakterie Shigella dysenteriae. Iz istog se razloga sojevi koji ih stvaraju označavaju akronimom STEC (prema engl. STX producing E. coli), odnosno VTEC (prema engl. VT producing E. coli). Infekcie VTEC sojevima su opisane u raznih domaćih i divljih životinjskih vrsta, ali njihova prirodna patogena uloga je dokazana samo u teladi (dizenteria), odbite prasadi (edemska bolest), i engleskog kratkodlakog hrta (renalna vaskulopatia). U čovjeka, VTEC infekcie nisu uobičajene i relativno su rietke, ali uzrokuju ozbiljna oboljenja, kao što su hemoragiski kolitis i hemolitčko uremički sindrom (HUS), posebice u male djece i stariih osoba. Navedene bolesti povezane su s infekciama serotipovima enterohemoragiske E. coli (EHEC) koja čini podskup unutar skupine VTEC. Premda je većina infekcia ljudi uzrokovana najpoznatiim i najzloglasniim serotipom O157: H7, učestalost priava infekcia drugim serogrupama EHEC sojeva poput O26, O111, O103, i O145 kontinuirano raste. Sojeve ovih serogrupa obično se naziva ‘’ne-O157 EHEC’’, i danas ih je poznato više od 50. VTEC / EHEC predstavljaju jedinu patogenu skupinu E. coli koja je isključivo zoonotskog podrietla. Prisutni su u intestinalnom sustavu brojnih životinjskih vrsta, ali su preživači, a posebice goveda, identifcirani kao glavni rezervoar sojeva izrazite virulencie za čovjeka. Istraživanja događaja tiekom brojnih epidemia u posljednjih dvadeset godina, dopriniela su prepoznavanju i otkrivanju različitih puteva prienosa i izvora zaraze. Dokazano je da se sojevi VTEC ne prenose iz životinjskog rezervoara na ljude samo putem ingestie kontaminirane hrane ili vode za piće, već i kontaktom s VTEC-pozitivnim