Studije Izvorni članak UDK 172.13: 179.9 Primljeno 12. 12. 2007. Boran Berčić Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet, Omladinska 14, HR-51000 Rijeka bbercic@ri.t-com.hr Etika vrlina Sažetak U ovome članku autor kritički razmatra ključne elemente etike vrlina. Odbacuje čest stav da je etika vrlina bolja, jer je u njoj djelatnik usmjeren na sebe, dok je u deontologiji ili konzekvencijalizu usmjeren na druge; u deontologiji postoje dužnosti prema sebi, konze- kvencijalizam je simetričan u tom pogledu, jer je vlastito dobro jednako vrijedno kao i tuđe, štoviše, najvažnije vrline su upravo one koje su usmjerene na druge. Ipak, postoji vrsta situacije koja podržava ovaj stav, naime, u okviru konzekvencijalizma čovjek koji postigne da drugi proizvedu 5 jedinica sreće bolji je od čovjeka koji sam proizvede 3 jedinice sreće, dok je u okviru etike vrlina bolji ovaj drugi. Vrlo je zanimljivo pitanje koji je bolji naprosto. Nadalje, pitanje je može li etika vrlina doista bolje objasniti činjenicu da imamo moralne uzore; mi im se divimo zbog njihovih postupaka, a ta se činjenica daleko bolje uklapa u deontologiju ili konzekvencijalizam. Pored toga, budući da vrline ne možemo odrediti neo- visno o postupcima do kojih tipično dovode, divljenje prema vrlinama svodi se na divljenje prema postupcima. Ovaj uvid podupire opću tezu članka da su vrline svodive na postupke, to jest, da etika vrlina ne može biti postojati samostalno već da je svodiva na deontologiju ili konzekvencijalizam. Ključne riječi vrlina, dužnost, posljedica, usmjereno na sebe, usmjereno na druge, supererogacija, reduk- cija, motivacija, dispozicija Etika vrlina ili aretička etika jest teorija ili, radije, struja u suvremenoj etici prema kojoj prioritet u vrednovanju imaju karakterne osobine ljudi, a ne nji- hovi postupci, kao što to misle zastupnici deontološke etike, ili pak posljedice njihovih postupaka, kao što to misle zastupnici konzekvencijalističke etike. 1 1 Izraz »aretička etika« dolazi od grčkog arete, što znači vrlina. U nas neki autori, umjesto uobičajene i semantički potpuno odgovara- juće riječi »vrlina«, radije koriste riječ »kre- post«, no to je arhaizam koji se još zadržao samo u izrazima kao što su »okrijepiti se« ili »krepka juha«, stoga nije uputno takvim izrazom opterećivati filozofski diksurs. Inače, etika vrlina posljednjih je tridesetak godina u naglom usponu, prvenstveno zbog očekivanja da bi mogla riješiti pitanja na koja do tada ra- zvijane etičke teorije nisu mogle dati odgovo- ra. Izuzetno kvalitetnu raspravu o etici vrlina predstavlja zbornik Daniela Statmana Virtue Ethics iz 1997., pogotovo je informativan i pregledan autorov duži uvod. Klasične su- vremene tekstove etike vrlina može se naći u zborniku Rogera Crispa i Michaela Slota Vir- tue Ethics, objavljenom 1997. u seriji Oxford Readings in Philosophy. Detaljna, relevantna i moderno pisana rasprava o antičkoj etici vr- lina jest knjiga Julie Annas, The Morality of Happines, iz 1995. Prilično velik impetus etici vrlina dala je i knjiga Alasdaira MacIntyra Af- ter Virtue iz 1981., koja je i kod nas prevede- na (Za vrlinom), međutim, ona više dočarava opće motive za bavljenje etikom vrlina nego što predstavlja kvalitetan doprinos raspravi.