177 Apstrakt. Forma pesme spada u najzastupljenije muzičke forme romantizma. Kompozitori 19. veka koriste formu pesme i kad je samostalno delo, ali i stav većih cikličnih kompozicija. Romantičarska forma pesme pokazuje širok dijapazon varijeteta, počevši od spoljnjeg formalnog okvira, pa sve do unutrašnje strukture. Stoga, autorke u ovom radu istraživanje usmeravaju ka tipologiji pesme i aspektima koji se tiču unutrašnje strukture, odnosa segmenata kao što su kontrast i kontinuitet, potom ka harmonskom i tematskom planu, fokusirajući se na neka od najprovokativnijih pitanja. Prateći primeri iz umetničke literature uglavnom potiču iz bogatog opusa Frederika Šopena, čiji mali instrumentalni komadi za klavir sadrže sve karakteristike važeće za formu pesme u romantizmu. Ključne reči: forma pesme, romantizam, složena pesma, razvijena pesma, Šopen. Forma pesme spada u najzastupljenije muzičke forme romantizma. Razlog tome je što kompozitori 19. veka koriste formu pesme bilo da je reč o samostalnom delu, ili stavu većih cikličnih kompozicija. Romantičarska forma pesme pokazuje širok dijapazon varijeteta, počevši od spoljnjeg formalnog okvira pa sve do unutrašnje strukture (tipova rečenica, perioda i ispod rečeničnih struktura, kao i njihovog suodnosa). Kada kažemo forma pesme, pre svega mislimo na složene tipove kod kojih delovi i sami mogu predstavljati oblike male dvodelne ili trodelne pesme. Međutim, nećemo zanemariti ni činjenicu da je izvestan broj kompozicija napisan upravo u oblicima male pesme, pa će u radu znatan deo biti posvećen genealogiji pesme kao formalnog obrasca, pa tako i ovim minijaturnim formama. Iako začetke jednostavnih i složenih tipova pesme možemo uočiti u vokalnoj muzici i mnogo pre 18. veka, ipak se normiranje složene trodelne pesme vezuje za period klasicizma kada se utemeljuju i razvijaju različiti Smiljana Vlajić, Nataša Crnjanski Forma pesme u romantizmu UDC 78.03 ”18”