252 Prikazi knjiga Carl A. Grant & Christine E. Sleeter, Doing Multicultural Education for Achievement and Equity. New York: Routledge, Taylor & Francis Group, 2007., 267 p. Multikulturalno obrazovanje za uspješnost i pra- vednost knjiga je autora Carla A. Granta i Christi- ne E. Sleeter, koji su sigurno „ikone multikultura- lizma” u svijetu obrazovanja nastavnika na svim razinama. Carl A. Grant profesor je na Sveučilištu Wisconsin Madison, na Odjelu za afroameričke stu- dije i Odjelu za kurikulum i nastavu. Ujedno je i predsjednik Nacionalne udruge za multikulturalno obrazovanje (National Association for Multicultu- ral Education, NAME). Christine E. Sleeter je profe- sor emeritus na Koledžu za stručne studije Kalifor- nijskoga državnog sveučilišta (Monterey Bay). Knjiga je koncipirana kao interaktivni priručnik koji nudi različite putove „razgovora” s čitateljem. Namjera autora je pomoći učiteljima da istraže i ra- zviju načine boljeg obrazovanja te pronađu odgovo- re na svakodnevna pitanja o obrazovanju u multi- kulturalnim sredinama. Namijenjena je učiteljima koji obrazuju i odgajaju učenike čije različitosti (po- drijetlo, spol, rasa, klasa, seksualna orijentacija, je- zik, kultura) odražavaju multikulturalnost zajed- nice i ne bi trebale ni u jednom slučaju utjecati na kvalitetu rada nastavnika ni na međusobne odnose u školi. Različite dimenzije poučavanja u razredu te vrjednovanje postignutog znanja u kontekstu ra- zličitosti i pravednosti, upućuju učitelje na to kako istražiti i razviti sebe kao osobu i sebe kao učitelja, posebno se koristeći svojim znanjem, vještinama i stajalištima, a sve kako bi postali bolji učitelji. Multikulturalno obrazovanje učenika, njihove različitosti i identitet za autore predstavljaju velik korak u reformi obrazovanja i duboko su ukorije- njeni u etničkim i ljudskim pravima svakog člana zajednice „drugačijih”. Čitatelji – učitelji, čitajući knjigu, slijede odnose učitelj – učenik – društvo. Pritom prolaze 17 „temeljnih pojmova” koji povezu- ju ideje i rasprave o multikulturalnom obrazovanju i uspjehu te osam poglavlja u kojima je riječ o sva- kodnevnim događajima; radi objašnjavanja kom- pleksnosti koja iz njih proizlazi te načina kako će ih učitelji shvatiti i preuzeti kao moguće prijedloge u svom radu. Svako poglavlje ima četiri dijela: počinje s pita- njima na koja se traži odgovor, zatim se razrađuje tema s izmišljenim likovima i situacijama, slijedi „stavljanje u praksu”, gdje se pokazuje kako kon- cept funkcionira u stvarnim situacijama, a na kra- ju su navedene upute za kreiranje vlastitog plana rada. Prva tri poglavlja knjige usmjerena su na uči- telje i njihovo poučavanje, a sljedeća poglavlja, od četvrtog do osmog, bave se učenicima i njihovim odnosima u sociokulturnom kontekstu multikul- turalne zajednice. U prvom poglavlju, pod nazivom „Postati izvan- redan učitelj”, autori ističu dvije važne činjenice: kritičko istraživanje samoga sebe (temelj br. 1), kroz pronalaženje razloga zbog kojih se želi postati uči- teljem, shvaćanje vlastitog svijeta kroz svoj identi- tet i kulturu, te razvijanje filozofije za dobro mul- tikulturalno obrazovanje (temelj br. 2). Riječ je o tomu kakvu viziju o sebi kao učitelju imamo, koju smo najvažniju sposobnost unijeli u svoju profesi- ju te je li se stajalište o tome tijekom vlastitog ško- lovanja mijenjalo. U drugom poglavlju, „Učenici i uspjeh”, autori razmatraju ideju gdje je učenik središte učenja i po- učavanja, te što je uspjeh i što potiče uspjeh učeni- ka. Učitelji često pretpostavljaju što motivira uče- nike, olakšava im put do uspjeha te potiče njihova postignuća. U multikulturalnim sredinama boja kože, podrijetlo, religija ili bilo što drugo ne smi- je biti razlog za uspjeh ili neuspjeh učenika. Auto- ri naglašavaju kako različitost u „svijetu učenika” učiteljima daje mogućnost da shvate kako su mladi ljudi prisutni i žele sudjelovati u obrazovanju, bez obzira na razlike kojih su i te kako svjesni. Učitelji trebaju slušati što učenici govore, ali i „slušati” što rade, kako se ponašaju, jezik tijela, šaputanje, pa čak i tišinu. To znači da bi se trebali približiti uče- nicima, gradeći međusobne odnose bez barijera i PEDAGOGIJSKA istraživanja, 5 (2), 252 – 254 (2008)