263 Prikazi knjiga William H. Brown, Samuel L. Odom & Scott R. McConnell, Social Competence of Young Children: Risk, Disability, & Intervention. Baltimore, London, Sydney: Paul H. Brookers Publishing, 2008, 341 p. Razvoj socijalne kompetencije iznimno je važ- na dimenzija čovjekova razvoja koja danas u veli- koj mjeri zahvaća znanstveno-istraživački i struč- ni prostor. Mnoga su istraživanja potvrdila bitnu povezanost razvoja socijalne kompetencije i kasni- jeg školskog (akademskog) postignuća i životnog uspjeha. Knjiga Social Competence of Young Children: Risk, Dysability & Intervention daje važan dopri- nos u razmatranju razvoja socijalne kompetenci- je, razvojnih problema i poremećaja povezanih sa socijalnom adaptacijom. U njoj se predstavljaju ra- zličite intervencijske strategije i modeli (interven- cijsko-terapijski postupci). Razvoj socijalne kompe- tencije unutar vršnjačkih odnosa sačinjava središnje usmjerenje ove knjige. Knjiga ima petnaest poglavlja koja su organizi- rana u dvije osnovne cjeline: 1. priroda i razvoj dječje socijalne kompetencije unutar vršnjačkih odnosa, 2. socijalna kompetencija i vršnjački odnosi – istraživačke (i intervencijske) strategije i taktike. Razmatrajući prirodu i podrijetlo socijalne kom- petencije, autori u prvi plan stavljaju socijalnu di- menziju čovjeka, ističu važnost interpersonalnih odnosa unutar obiteljskog konteksta i važnost soci- jalne afirmacije putem zajednice koja nas okružuje. U prvim godinama života razvojna su postignuća ponajprije povezana s ovladavanjem temeljnim so- cijalnim vještinama, koje su prijeko potrebne pri uspostavljanju učinkovitih interakcija s drugim lju- dima. Socijalno kompetentna djeca pokazuju veća razvojna postignuća i kvalitetniju razinu društvene adaptacije u odnosu na vršnjake koji nisu ovladali potrebnim socijalnim vještinama. Gledajući opće- nito, socijalno kompetentna djeca u prosjeku oda- biru primjerene i djelotvorne strategije ponašanja, dobro su prihvaćena unutar vršnjačkih skupina i imaju uspostavljene recipročne prijateljske odnose. S druge pak strane, djeca koja nisu u dovoljnoj mje- ri razvila društvene odnose i postigla primjerenu razinu socijalne adaptacije često pokazuju različite emocionalne smetnje ili smetnje u ponašanju (pri- mjerice agresivno ponašanje, povlačenje iz vršnjač- kih skupina, socijalnu izolaciju ...). Praćenje i poticanje razvoja socijalne kompeten- cije u predškolskom razdoblju, kako autori navo- de, iznimno je važno za normalan razvoj osobno- sti. Brojna istraživanja i studije koje su razmatrale problematiku socijalne kompetencije i vršnjačkih odnosa višestruko su pokazale bitnu povezanost kvalitete ranih socijalnih odnosa u predškolskom periodu (uključujući i probleme u sferi socijalne kompetencije) i socijalne adaptacije u adolescenciji i odrasloj dobi. Na razvoj socijalne kompetencije utječe mnoš- tvo unutarnjih i vanjskih faktora. Unutarnji faktori su: a) neurološka osnova i razvoj mozga, b) tempe- rament, samoregulacija i emocionalna kompeten- cija, c) spolne razlike, d) kognitivne vještine, e) ko- munikacija i jezične vještine te f) razvojne teškoće (disability). U vanjske se faktore ubrajaju: a) obi- teljski utjecaji, b) utjecaji unutar učionice i utjecaji učitelja, c) rane intervencije, d) utjecaji unutar vrš- njačkih skupina, e) prijateljstva i f) kultura. Posebnu pozornost autori posvećuju razmatra- nju dinamike obiteljskih odnosa i njenu utjecaju na razvoj socijalne kompetencije kod djece predškol- ske dobi. U prvom dijelu knjige također se razmatra važnost kulturnog nasljeđa i prijateljskih veza te se analiziraju različiti odgojni utjecaji unutar vrtićke skupine koji su važni za razvoj socijalne kompe- tencije. Analizirana je i povezanost socijalne kom- petencije u predškolskom razdoblju s obrazovnim postignućima i socijalnom adaptacijom u osnovnoj školi i kasnijim životnim razdobljima. Utjecaj obiteljskih faktora na razvoj socijalne kompetencije izrazito je važan. Istraživanja dječ- PEDAGOGIJSKA istraživanja, 5 (2), 263 – 266 (2008)