166 166 Srce i krvni sudovi 2014; 33(2): 166-169 1955 UKS CSS UDRUŽENJE KARDIOLOGA SRBIJE CARDIOLOGY SOCIETY OF SERBIA Primarna i sekundarna prevencija naprasne srčane smri u koronarnoj bolesi Tomislav Kosić, Zoran Perišić, Aleksandar Stojković, Predrag Cvetković, Mirko Krsić, Milan Pavlović, Svetlana Apostolović, Lazar Todorović, Goran Koraćević, Snežana Ćirić Zdravković, Sonja Šalinger Marinović, Dragana Stanojević, Milan Živković, Nenad Božinović Klinika za kardiovaslularne bolesi, Klinički centar Niš Pregledni rad Iznenadna srčana smrt predstavlja izuzetno veliki problem u srednje i visoko razvijenim zemljama, jer je često njena ekspresija istovremeno i poslednja. Veći broj studija je potvrdio da su maligne aritmije neposredni uzrok smri. Eiologija poremećaja srčanog ritma može bii vezana za osnovno srčano oboljenje, ali može bii i idiopatska. Ventrikularna ibrilacija (VF) i ventrikularna tahikardija (VT) su najčešći uzroci nagle srčane smri prvih sai posle AIM. Prevencija naprasne srčane smri ugradnjom ICD predstavlja terapiju izbora. iznenadna srčana smrt, ventrikularna ibrilacija, implanibilni kardioverter Sažetak Ključne reči: Adresa za korespodenciju: Milan Pavlović, Branka Miljkovića 51, Tel: 069 1524466, E mail: milanpa@eunet.rs I znenadna srčana smrt predstavlja izuzetno veliki problem u srednje i visoko razvijenim zemljama, jer je često njena ekspresija istovremeno i poslednja. Veći broj studija je potvrdio da su maligne aritmije neposredni uzrok smri. Eiologija poremećaja srčanog ritma može bii vezana za osnovno srčano oboljenje, ali može bii i idiopatska. Ventrikularna ibrilacija (VF) i ventrikularna tahikar- dija (VT) su najčešći uzroci nagle srčane smri prvih sai posle AIM. Nastaju najčešće u toku prvog sata odnosno prvih 24 sata. Poslednjih 40 godina sa organizacijom ko- ronarnih jedinica hospitalni mortalitet se smanjio sa 30 % na 10–15 %, pre svega zbog prevencije i lečenja pore- mećaja ritma i sprovođenja. Ventrikularna tahikardija se može javii u vidu nonsustained (u trajanju <30s) ili sustained VT (trajanja >30 s). Često mogu bii praćene sinkopama, što zavisi pre svega od hemodinamske situ- acije AIM. Ventrikularna ibrilacija (VF) je najčešća pr- vog sata po nastanku infarkta, a zatim se učestalost smanjuje u toku prvih 24–48h. U prva 4 sata se dešava do 80 % svih VF u AIM. Epidemiološki podaci pokazuju da je učestalost primarne ibrilacije značajno smanjena najverovatnije zbog korekcije elektrolitskih poremećaja, zbog terapijskih mera kojima se smanjuje veličina infar- kta, kao i zbog rane upotrebe B blokatora. Za razliku od VF koja je izazvana ishemijom miokarda i koja je najče- šća prvih sai, VF uzrokovana velikom nekrozom, teš- kom srčanom insuicijencijom, aneurizmom leve komo- re, i drugim teškim komplikacijama AIM, javlja se kasnije, posle 48 h (sekundana ibrilacija) i ima lošu pro- gnozu 1 . Danas je pažnja usmerena na prehospitalnu fa- zu zbrinjavanja bolesnika sa AKS i STEMI jer je u ovoj fazi i dalje veliki mortalitet, a mogućnosi za bolje leče- nje su ograničene. One ne zavise samo od lekara i dobre organizacije prehospitalne službe, već i od edukacije široke populacije stanovništva o značaju brzog javljanja prilikom pojave bola u grudima, ali i od organizovanja mogućnosi reanimacije na terenu ne samo do medicin- skog kadra, kao i pristupačnosi deibrilatora na mesi- ma velikih okupljanja. VF i VT može da prekine samo primena DC šoka odnosno upotreba deibrilatora, a do njegove primene neophodno je sprovodii reanimaciju bolesnika i održavai vitalne funkcije srca i mozga. Poja- va ovih vitalno ugrožavajućih poremećaja ritma ne zavi- si od veličine nekroze, pa i sasvim mali infarki koji inače imaju dobru prognozu mogu da se završe naglom smr- ću. Kao najčešći uzroci nastanka aritmija danas se navo- de dodatni endogeni faktori kao što su: ishemija, insui- cijencija srca, hipokalijemija, autonomni disbalans, hipoksija, acido-bazni disbalans. Potreba da se poreme- ćaj ritma i provođenja leči i kojom brzinom zavisi pre svega od njegovog uicaja na hemodinsmaki status. Implantabilni kardioverter deibrilatori (ICD) su ure- đaji koji su napravljeni da prvenstveno sprovedu terapi- ju ugrožavajućih poremećaja srčanog ritma. Danas, sa- vremeni ICD uređaji su izgledom i funkcijom bliski standardnim bradikardnim pejsmejkerima. Koriste lii- jumsko-vanadijumsku bateriju zbog pouzdanosi izvora energije i potrebe za predajom veće količine energije u kratkom vremenskom periodu. Raniji defibrilatori su predviđali epikardne patch elektrode, zbog kojih je bilo neophodno operaciju raditi torakotomijskim pristu- pom, do danas kada se plasiranje elektrode vrši endo- venskim putem, praktični isto kao i kod standardnih