289 Ostatci tijesaka u dvorištu rimske vile u uvali Madona na Brijunima (tzv. kastrum) Robert Matijašić udk: 904:72.032(497.5 Solin)"652" Sveučilište Jurja Dobrile u Puli 726.1(497.5 Solin)"-05/-04" Odjel za humanističke znanosti 725.8(497.5 Solin)"-05/-04" Odsjek za povijest Izvorni znanstveni članak Ivana Matetića Ronjgova 1 Original scientific paper HR 52100 Pula Primljeno / Received: 2008-04-28 robert.matijasic@unipu.hr Na arheološkom lokalitetu u uvali Madona na otoku Veliki Brijun (istražen 1976. – 1984.), koji je bio naseljen od sredine I. stoljeća pr. Kr. do srednjeg vijeka, najviše je pažnje dosad privukla druga faza: klasična rimska rustična vila iz I. stoljeća poslije Krista. Preobrazba klasične vile u kasnoantičko naselje počela je u IV. stoljeću pregradnjom i novom gradnjom u dvorištu klasične vile. Tada su nastali i tijesci koji su glavna okosnica ovog teksta. Tek nakon toga, u V. i VI. stoljeću, nastali su drugi dijelovi naselja koji su tada dobili i bedeme. U dijelu najbližem moru izgrađena su tri tijeska za ulje, s horizontalnom gredom (dužine 9-10 m) i vitlom koje je ugrađeno u udubljenje u podu. Oni su tehnološki posve identični, vremenski gotovo istovremeni, ali nisu nastali po istom planu, koordinirano, već svaki za sebe. Korištenje tih tijesaka najintenzivnije je bilo na prijelazu V. u VI. stoljeće, kad prefekt pretorija na dvoru ostrogotskog kralja Teodorika, senator Kasiodor, u svojim pismima hvali pokrajinu poradi rodnosti i bogatstva plodovima zemlje. Ključne riječi: Istra, Brijuni, rimska vila, maslinovo ulje Istraživanje arheološkog lokaliteta u uvali Madona (uvala Dobrika, Porto Buon) na zapadnoj obali otoka Veliki Brijun, koje su između 1976. i 1984. proveli Štefan Mlakar i Anton Vitasović, 1 pokazalo je kompleksnu slojevitost naselja koje je u različitim oblicima trajalo od sredine I. stoljeća pr. Kr. do srednjeg vijeka. Lokalitet je prvi zapazio Anton Gnirs početkom XX. stoljeća, 2 tada je zabilježio postojanje "srednjovjekovne utvrde", vodospreme i zidova. Djelomično istraživanje na vrlo malom prostoru proveo je najprije Mario Mirabella Roberti 1930-ih godina, 3 a zatim i Štefan Mlakar 1950-ih godina. 4 Ostavimo li po strani pitanje rane datacije nastanka ove ruralne naseobine, za koju neki autori predlažu čak prvu polovicu I. stoljeća pr. Kr., iako je to vrlo nevjerojatno s obzirom na povijesni kontekst u kojemu valja promatrati i arheološke nalaze, 5 pa i ove na Brijunima, najviše je pažnje dosad privukla druga faza, koja se obično datira u početak I. stoljeća poslije Krista. 5 Teško je prepoznati kasnorepublikansku građevinu na Brijunima kad nigdje drugdje na kopnu nema još ni traga rimskoj graditeljskoj djelatnosti. Tako niska datacija bila je predložena samo na temelju nalaza jednog republikanskog srebrnog denara pronađenog na području koje razmatramo, no jedan novčić izvan konteksta (iako u arheološkom sloju) ne znači da je on baš tada došao na to mjesto. 1 Rezultati istraživanja nisu u cijelosti objavljeni. Prvi izvještaj, s težištem na općoj shemi i fortifikacijama tzv. bizantskog kastruma vidi u: Š. MLAKAR, 1975-1976. 2 A. GNIRS, 1920, 159; A. GNIRS, 1906, 41. 3 M. MIRABELLA ROBERTI, 1935, 294-295. 4 Š. MLAKAR, 1956-1957, 23; djelomične rezultate istraživanja objavio je B. MARUŠIĆ, 1973-1975, 337-338 i sl. 1. Podrobniji opis usp. u R. MATIJAŠIĆ, 1998, 130- 133 i 173-176.