6 7 Glasnik zaštite bilja 5/2012. godina 1 Mihaela Zec, mag.ing.agr 2 prof.dr.sc. Mirjana Brmež, prof.dr.sc. Marija Ivezić, prof.dr.sc. Emilija Raspudić, doc.dr.sc. Ivana Majić, Zavod za zaštitu bilja, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Kralja Petra Svačića 1D, Osijek Mihaela Zec 1 , Mirjana Brmež 2 , Marija Ivezić 2 , Emilija Raspudić 2 , Ivana Majić 2 znanstveni rad Usporedba učinkovitosti različitih metoda izdvajanja nematoda iz tla Uvod Nematode su najbrojnija skupina višestaničnih organizama na Zemlji. Oblikom tijela podsjećaju na konac ili vlakno, prema čemu su dobile ime i to od grčkih riječi „nêma“, „nêmatos“ što znači nit ili konac te „eidos“ – slično. Do danas je opisano oko 28 tisuća vrsta (Hugot i sur., 2001.), a od toga su 20 tisuća stanovnici tla (Bongers i Ferris, 1999.). Nalazimo ih kao slobodnoživuće vrste ili vrste koje parazitiraju biljke, životinje i ljude. Zbog velike prilagođenosti različitim ekološkim uvjetima predstavljaju dominantnu skupinu mikrofa- une. Bez obzira na stanište i način života, životna aktivnost nematoda ovisi o prisutnosti vode kao primarnom ekološkom čimbeniku. Tako i u tlu, vodeni film obavija čestice tla i na taj način osigurava kretanje i životne procese nematoda (Bongers i Ferris, 1999.). Na raznolikost nematoda u tlu utječu vegetacija, kultivacija, klimatski i pedološki čim- benici. Na brojnost nematoda kao i na dinamiku populacije utječe velik broj različitih čim- benika kao što su način života, pokretljivost, sposobnost i brzina reprodukcije, mortalitet, biljni pokrov i količina organske tvari u tlu, dostupnost hrane, povijest ekosustava, tem- peratura i vlaga tla, aeriranost, prirodni neprijatelji te razna uznemirenja nematofaune. Nematode se u tlu nalaze najčešće u blizini same površine, do dubine 15-ak cm. Naj- veća populacija nematoda nalazi se u tlima bogatima organskim tvarima, dok u tlima gdje postoji nedostatak kisika smanjuje se njihova brojnost. Također reagiraju na prisustvo CO 2 , pH reakciju tla te na kemijske elemente prisutne u tlu (Ivezić i sur.,1990.). Nematode variraju u osjetljivosti pri onečišćenju okoliša i promjenama u tlu pa se kori- ste pri analizi kvalitete tla (Porazinska i sur., 1999.), a zbog sve veće brige za okoliš, koriste se i kao pokazatelji razine onečišćenja tla, količine organske tvari u tlu te cjelokupne bio- genosti i zdravlja tla (Bongers i Ferris, 1999.). Od 1970. godine nematode se koriste kao bioindikatori onečišćenja staništa (Neher, 2001.) te bioindikatori promjena u agroekosu- stavu (Beres i Husti, 2006.; Brmež i sur., 2007). Kako bismo nematode mogli lakše proučavati i istraživati, potrebno ih je izdvojiti iz određenih supstrata, za što postoje posebne metode. Obrada uzoraka sastoji se od izdva- janja nematoda iz supstrata te identifikacije i brojenja istih. Identifikacija nematoda treba biti brza i pouzdana. Istraživanja treba provoditi svake tri do četiri godine kako bi se dobila jasna predodžba određene populacije te njihova distribucija unutar nekog područja. Metode se svrstavaju u dvije grupe: metode izdvajanja koje se temelje na pokretljivo- sti nematoda i one koje ovise o veličini i gustoći populacije nematoda. Većina metoda izdvajanja neizravne su te sastavljene od niza postupaka. Najvažniji čimbenici koji mogu utjecati na učinkovitost izdvajanja uključuju izbor metode, vrijeme izdvajanja, vrstu mate- rijala, tip tla te vrstu nematoda. Metode se mogu razlikovati i prema materijalu iz kojeg se nematode izdvajaju: tlo, biljni materijal te različiti drugi supstrati. Neke su metode izdvajanja nematoda iz tla učinkovitije kod određenih vrsta nema- toda, dok su druge učinkovitije kod određene vrste tla. Također postoje metode koje zahtijevaju skupu opremu ili suprotno tomu, naporan rad, što se najčešće koristi u različi- tim istraživanjima. Metoda koja se koristi za izdvajanje velikog broja nematoda iz većih uzoraka tla je metoda sita (Cobb, 1918.). Njen nedostatak jest to što zahtijeva skupa sita, iskustvo te se Sažetak Cilj je istraživanja utvrditi koja je metoda izdvajanja nematoda najučinkovitija te kojom se dobiva najčišći uzorak. Cilj je također odrediti kojom metodom se dobiva najveći broj nematoda nakon 24 sata, a kojom nakon 48 sati. Uzorci su prikupljeni na polju na kojem je prethodno uzgajan krumpir, veličine 1700 m 2 . Uzorkovanje je obavljeno 21.3.2011. na području Našica. Ukupno je prikupljeno te analizirano šest uzoraka. Izdvajanje nematoda iz tla izvršeno je na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, u Zavodu za zaštitu bilja, Katedra za entomologiju i nematologiju, pomoću tri metode: Seinhorstovom metodom boca (Seinhorst, 1956.), Cob- bovom metodom sita (Cobb, 1918.) i Baermannovom metodom lijevaka (Baermann, 1917.). Baermanovom metodom lijevaka dobili su se najčišći uzorci. Nakon 24 sata broj nematoda bio je 463 jedinke. Nakon 48 sati broj nematoda nije se značajnije promijenio, izbrojane su 472 nematode. Seinhor- stovom metodom boca taj broj je 251 jedinka nakon vremena od 24 sata. Broj nematoda značajnije je porastao nakon 48 sati, nađeno je 644 nematode. Cobbovom metodom sita dobiveni su prljavi uzorci. Broj nematoda u posljednjem pokusu bio je 194 jedinke nakon 24 sata, a nakon 48 sati broj je porastao na 520 jedinki. Ukupna brojnost izdvojenih nematoda metodom sita bila je 714, metodom boca 895, a metodom lijevaka 935 jedinki. Zaključuje se kako su najčišći uzorci dobiveni Baermannovom metodom lijevaka. Cobbova metoda sita pokazala se prilično neučinkovitom i složenom. Dokazano je kako vrijeme izdvajanja utječe na brojnost nematoda, a na izdvajanje utječe vlažnost tla te tip tla. Najjednostavnija, najbrža (24 sata) i učinkovita metoda pokazala se Baermannova metoda lijevka. Ključne riječi: nematode, metode izdvajanja, metoda boca, metoda sita, metoda lijevaka